
PRIJEPOLJSKO SMEĆE
Džaba što komunalci rade svoj posao, trče za mazlumima i kupe otpatke, kad obala Lima izgleda ovako:
Prijepolje ima ogroman problem sa deponijom i odlaganjem smeća. Ne postoji jasno rešenje za rešavanje ove ekološke katastrofe.
Opština troši milione dinara (svake godine) kako bi privremeno rešila problem. U JKP-u i u opštini možete proveriti ovu informaciju.
U redu je trošiti milione za ekološki problem. Međutim, ta rešenja nisu pametna.
Kako opština rešava problem deponije?
- Naruče nekoliko tona zemlje, pokriju vidljivi deo deponije sa zemljom i zasade travu. (Bar jednom su koristili ovaj metod).
To izgleda fino, jedno dva meseca. Pravi problem se nalazi u dubini deponije, sa tonama nagomilanog smeća (koje se taloži godinama) i polako odlazi u Lim. Tako zagađujemo reku i ceo ekosistem.
Jedan od najvećih problema je plastika.
Ovim rešenjem možemo rešiti problem:
Pronašao sam jednog Holanđanina, koji nam može pomoći (ne zove se ni Suljo, ni Vojislav, ni Rasim ni Vučić).
Zove se Dejv Hakens, mladi inovator koji rešava svetske probleme u svojoj garaži.
Njegov poslednji projekat se bavi izgradnjom mašina koje recikliraju plastiku. Ova mašina pretvara plastične otpatke u korisne kućne predmete.
Ali to nije sve.
Kako funkcioniše:
- Sačuvamo plastičnu ambalažu koja nam ne koristi (umesto da se baci u Lim).
2. Konstruišemo 4 mašine (Dejv nudi besplatne instrukcije za izgradnju mašine).
Ta mašina melje plastiku, topi i proizvodi nove predmete. Predmeti se mogu koristiti za npr. kućnu dekoraciju ili se mogu prodati.
Te mašine izgledaju ovako:
3. Ovo su neki od predmeta koje ova mašina može da proizvede:
4. Ovo je svetski pokret i svaka naranžasta tačka je mesto gde su ljudi konstruisali bar jednu mašinu.
Obično se skupi ekipa i u nekoj garaži naprave jednu mašinu za svoj komšiluk ili za privatnu upotrebu.
Dejv je pokrenuo svetski pokret sa svojom idejom, kako bi se što više ljudi uključilo.
Ljudi dele besplatne nacrte ovih mašina, kako bi ih svako mogao napraviti. Ovo je tek početna faza i možemo očekivati puno naprednije mašine sa više mogućnosti.
5. Moj predlog je da koristimo znanje od ovog momka i da unapredimo ovu mašinu kako bi rešili lokalni ekološki problem.
a) Ideja je da napravimo nekoliko sličnih mašina (koje bi umesto malih kućnih predmeta, proizvodili velike kontejnere) u Prijepolju.
b) Građani recikliraju plastiku.
c) Mašine proizvode kontejnere i kante za smeće (od reciklirane plastike).
Prijepolje nema dovoljno kontejnera i kanti za smeće.
Ova mašina može proizvesti kontejnere od reciklirane plastike.
Kako sve ovo funkcioniše:
1. Bacimo plastiku (smeće) u kontejener u kojem se sakuplja plastika.
2. Ta plastika se koristi za proizvodnju novih kontejnera i kanti za smeće.
3. Kada se celo Prijepolje obezbedi sa novim kontejnerima i kantama, novi kontejneri se mogu prodavati ostalim opštinama iz cele Srbije koji imaju sličan problem. Ti kontejneri mogu biti jako kvalitetni. Mogu se prodavati po 50% jeftinijoj ceni od metalnih kontejnera. Ovako bi se generisao veliki profit.
Tako se kreira biznis koji se bavi reciklažom.
Tako bi opština, komunalno ili neko treći (grupa običnih građana) rešili veliki problem u Prijepolju i pokrenuli odličan biznis.
U budućnosti, taj biznis se može baviti proizvodnjom različitih praktičknih objekata od plastike.
Hejteri i mrzovoljci će reći: "Ma ko će da reciklira u Prijepolju".
Ako se sećate, pre par godina, dobili smo žute kontejnere za recikliranje plastike. Funkcionisalo je odlično, bez bilo kakve kampanje o podizanju svesti.
Ako je naša opština pametna, pokrenula bi zakon, koji bi plaćao 5 dinara za svaku bocu. Svi bi se takmičili ko će prikupiti što više boca i zaraditi novac. To bi rešilo problem bacanja plastičnih boca.
To znači, da bi grad bio 5 puta čistiji, da bi komunalci imali manje posla i radili neke pametnije stvari za svoj grad.
Novac za otkupljivanje plastike od sugrađana bi se plaćao iz budžeta. Opština bi krenula da zaradjuje novac od proizvodnje kontejnera i istim novcem otkupljivala boce. Tako se kreira održiv i pametan sistem.
Još jedna bitna stvar, pored recikliranja plastike, u isto vreme bi se reciklirao i organski otpad. To bi svelo količinu otpada na minimum.
Kad bi predsednik opštine ili direktor komunalnog preduzeća sproveo ovu ideju u delo, svi svetski mediji bi pisali o njemu.
Drugo rešenje: U slučaju neotkupljivanja ambalaže, može se doneti zakon o minimalnim novčanim kaznama od 2000 dinara, za svakoga ko baci otpatke na ulicu, u reku ili u slučaju izbegavanja reciklaže.
Ja sam uvek za ovo prvo rešenje, umesto kažnjavanja.
Naša opština bi mogla da kreira ove mašine (jer postoje sredstva za rešavanje ekološkog problema) i onda bi mogla da radi kao eko biznis koji bi postao samostalan i održiv.
Naravno, ovakav biznis bi očistio naš grad, kreirao nova radna mesta i bio pozitivan primer na celom Balkanu.
Ukoliko JKP ili opština ne žele da naprave ove mašine onda ohrabrujemo naše sugrađane da naprave mali tim, proizvedu ove mašine i krenu da pomažu našem gradu.
Gradska vlast će pomoći svima onima koji se jave da učestvuju u konstrukciji ovih mašina.
ŠTA JE POTREBNO ZA POKRETANJE OVE IDEJE:
1. Grupa inženjera i majstora iz Prijepolja (ili svi oni koji se razumeju u izgradnju sličnih naprava i reciklažu).
2. Materijal (verovatno košta par hiljada eura, što je 1% od budžeta za deponiju koji ne rešava problem).
Opština, da je pametna, bi napravila konkurs i obezbedila materijal. Drugo rešenje je crowdfunding.
3. Volja.
Niko vam ne traži da budete Švedska i Norveška, koji otkupljuju otpad (jer im svoj nije dovoljan) i od toga proizvode energiju. Takve fabrike su jako skupe i bukvalno je nemoguće maštati o njima. Ali za tako malu opštinu, bilo bi dovoljno da se kreiraju ove mašine koji bi završavale posao.
Na ovom linku možete pogledati video koji objašnjava kako ova mašina funkcioniše.
Fotografije iz teksta: Muhamed Hašimbegović Hadžija
Gradska vlast nudi inovativna rešenja za lokalnu vlast. Nismo članovi partija. Muka nam je od političara. Pišemo opet, jer nismo želeli da se pojavljujemo tokom izbora.